HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU

Teritorij države Izrael kotači našeg aviona dotakli su na aerodromu BEN GURION u Tel Avivu, tek nekoliko minuta prije ponoći, tog 15.listopada. Nakon uobičajenih aerodromskih kontrola i formalnosti, upoznajemo najvažnije ljude našeg hodočašća. Gospođu Bertu (inače našeg porijekla), vlasnicu agencije Jerusalem of gold, koja već trideset godina živi u Izraelu i organizira slična hodočašća, zatim našeg vodiča Vladu, osobu izuzetnog znanja i duhovnosti (i duhovitosti), koji je tri godine studirao bogosloviju u Zagrebu, zatim četri godine tologiju u Jeruzalemu i vodio šezdesetak grupa na hodoćašće u Svetu Zemlju, te dragog i simpatičnog Mazena, našeg vozača. S aerodroma Ben Gurion krećemo tek negdje oko tri sata, te nakon sedamnaset sati puta i blizu tri tisuće prijeđenih kilometara, u ranu zoru, u četiri sata, dok je dan još bio mlad, uspjeli smo se dočepati Betlehema, našeg istoimenog hotela i naravno kreveta.

16.listopad,srijeda, dan prvi

Bazilika rođenja, to srce Betelehema, koju je pred 1700g. izgradio car Konstantin i koja je zatim rušena i opet podizana, u zajedničkom je vlasništvu Grčkog pravoslavnog  patrijarhata u Jeruzalemu, Armenskog jeruzalemskog patrijarhata i Kustodije Svete zemlje, točnije franjevaca koji brinu o ovom svetom mjestu. Uz samu baziliku je i franjevačka crkva sv. Katarine Aleksandrijske, a u podzemlju crkve i bazilike je više špilja. Jedna od njih je špilja Kristovog rođenja. U crkvi svete Katarine imamo našu zajedničku svetu misu, prvu na našem hodočašću.  Nakon mise, zahvaljujući domišljatosti našeg vodiča Vlade, pridružujemo se svakodnevoj, podnevnoj procesiji farata i tako imamo uistinu veliku povlasticu da izbjegnemo gužvu i čekanje i da u špilji rođenja možemo proboraviti puno duže nego li je to uobičajeno, da molimo zajedno s fratirima i da na kraju, na mjestu Isusova rođenja i zapjevamo. Bila je to uistinu velika milost. Drugu postaja našeg prvog dana u Svetoj zemlji su crkve Marijina pohođenja, te crkva sv. Ivana Krstitelja.“Tih dana usta Marija i pohita u Gorje, u grad Judin…” (Lk.1,39) A to gorje i taj Judin grad je Ain Karim (u prijevodu Vinogradarski zdenac), mjesto u neposrednoj blizini Betlehema. I tu na južnom obronku brežuljka nalazi se crkva Marijina pohođenja, na mjestu na kojem su se, susrele Marija i Elizabeta. Molitva na mjestu njihova susreta uz čuveni hvalospjev “Veliča duša moja…”, i onda se “selimo” na drugu stranu doline koja se prostire podno brežuljka na kojem je crkva Marijina pohođenja, tek desetak minuta hoda, u crkvu sv. Ivana Kristitelja, gdje se prema vjerovanju rodio Ivan Krstitelj. A za kraj prvog dana, posjet “Pastirskom polju”. U neposrednoj blizini Betlehema na maloj uzvisini na mjestu nekadašnje pastirske špilje, fratri su polovicom prošlog stoljeća podigli Crkvu anđela. I tako smo taj dugi dan priveli kraju. Umorni, ali s mnoštvom dojmova. Sutra nas čeka Jeruzalem!

17.listopad, četvrtak, dan drugi

Drugi dan našeg hodoćašća Svetoj zemlji počinjemo na vrhu Maslinske gore, na mjestu Kristova uzašašća na nebo. Čitav prostor je opasan zidom, a u sredini je osmerokutna građevina-Kapela uzašašća, unutar koje je “litica – stijena s otiscima Kristovih nogu”. Prije skoro devetsto godina muslimani ovu crkvu pretvaraju u džamiju, te je ona i danas u njihovom vlasništvu. Tek koji stotinjak metar niže od Kapele uzašašća nalazi se crkva-svetište Pater noster-Oče naš. Po predaji na tom mjestu Isus je učenike poučavao kako će moliti i naučio ih molitvu Oče naš. Negdje na pola puta između vrha maslinske gore i Jeruzalemskih vrata na koja je Isus na cvjetnicu ušao u grad, nalazi se crkva Gospodin je plakao. Na tom mjestu Isus je proplakao nad Jeruzalemom i njegovom sudbinom, navješćujući mu propast, kad od njega neće ostati ni kamen na kamenu. Prvi dio ovoga dana zaključujemo u Bazilici Isusove smrtne borbe u kojoj je oltar podignut nad stijenom na kojoj je Isus ležao i znojio se krvavim znojem, moleći se. A učenici su spavali nešto niže od tog mjesta, u Getsemanskoj špilji, u  kojoj smo i mi, točno u podne imali svoju svetu misu. Uz samu Getsamnsku špilju nalazi se i Crkva Gospina Groba, podignuta na mjestu na kojoj su, prema predaju, učenici prenijeli i sahranili tijelo majke Marije, pošto je ona preminula na drugom mjestu, na Sionu. Nakon okrijepe i odmora, popodnevni dio započinjemo sa Bazilikom sv.Ane na samom početku ulice Via dolorosa, mjestom rođenja blažene Djevice Marije, a odmah uz kupalište Bethesda u kojem Isus ozdravlja bolesnika riječima: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj”!(Iv.5) Tvrđava Antonija početak je križnog puta. Nekadašnja Herodova palača, postala je Pilatova tvrđava-palača i tu je Isus bio zatočen, bičevan i predan da se razapne. Uskim uličicama Jeruzalema kojima je Isus nosio svoj križ, hodamo, prolazimo postaje i molimo:”Klanajnmo ti se Kriste i blagoslivljamo te…”, i tako dolazimo do nevelikog trga pred Bazilikom Kristova groba. Kad se uđe u veliko zdanje Bazilke, na desnoj strani je Golgota – “što će reći lubanja”, mjesto Isusova raspeća, ravno ispred po sredini nalazi se “stijena pomazanja”, kamena ploča na koju je Krist položen kad je skinut s križa, a na lijevoj strani nalazi se grobna kapela. U nju se ulazi kroz mala uska vrata. Unutrašnjost je podjeljena u dva dijela. U drugom dijelu s desne strane je mramorna ploča kojom je prekrivena grobna stijena na kojoj je tri dana počivalo tijelo Isusa Krista. A trećega dana, ujutro…

18.listopad, petak, dan treći

Trećega dana ujutro, mi smo na Sionu, na čijem se obronku nalazi Crkva Petrova plača. Crkva je izgrađena nad špiljama, u kojima je, u jednoj od njih, kako se vjeruje Isus ispitivan pred velikim svećenikom i židovskim vijećem. U dvorištu tog zdanja Isus proriče Petru da će ga, prije nego li pijetao zapjeva, tri puta zatajiti. Tek nekih stotinjak metara od ovog mjesta dolazimo do franjevačke kapele Ad Cenaculum, u prijevodu Do Dvorane, u kojoj imamo svetu misu, a koja se nalazi u neposrednoj blizini Crkve Marijina usnuća, te Dvorane posljednje večere. Nakon sv. mise, molimo se na mjestu Marijina usnuća, a zatim odlazimo do Dvorane posljednje večere. Dvoranu su u 16.stoljeću Turci pretvorili u džamiju, i u njoj podigli svoje molitveno mjesto “mihrab”, a ispod same dvorane danas se nalazi sinagoga u kojoj je kenotaf kralja Davida. Povijest nam priča svoju priču, nažalost, vječnih sukoba. Inače uz samu dvoranu bio je i franjevački samostan u kojem je živio sv. Nikola Tavelić. Posljednje odredište našeg trećeg dana, prije no što iskoristimo malo slobodnog vremena za neobaveznu šetnju jeruzalemskim bazarom, je Zid plača, najsvetije mjesto za Židove, dio velikog zida hramskog trga na kojem je bio Hram. Mjesto je to snažnog simboličkog značenja za izraleski narod, u duhovnom, vjerskom, ali i političkom smislu.

19.listopad,subota, dan četvrti

Posebnost ovog subotnjeg dana je sveta misa koju imamo u pustinji, na jednoj pustinjskoj uzvisini, među beduinima. Naravno, uz mnoštvo duhovnih doživljaja na ovom putu, ta sv. Misa, u jedinstvenom okruženju, je možda najsnažniji događaj. Nakon sv. mise krećemo prema Mrtvom moru najnižoj točki na našem planetu ili kako bi se stručno reklo: najvećoj depresiji na svijetu. Mrtvo more ( a zapravo slano jezero) nalaz se 400 metara ispod razine mora. Obilazimo Kumranske iskopine, mjesto života “esena”, radikalne vjerske skupina, naroda koji se bavio proučavanjem i prepisivanjem Pisama. Zahvaljujući njima danas imamo izvorne svetopisamske tekstove. Potom slijedi Masada, impozantna moćna utvrda koja se nalazi na litici koja se uzdiže nad mrtvim morem, fascinantnog vizualnog, arhitektoskog i povijesnog značenja. Nakon toga slijedi onaj zabavni dio našeg hodoćašća. Kupanje u Mrtvom moru, uistinu jedinstven i zanimljiv doživljaj.Nakon kupanja i odmora krećemo prema Jerihonu, najstarijem i najdubljem gradu na svijetu. Tu nas “dočekuje” Zakejeva smokva, a zatim se zaustavljamo u podnožju Brda kušnje, mjesta na koje se Isus povlači da četrdeset dana moli i posti i na kojem ga Đavao iskušava. Danas se na obroncima tog brda nalazi pravoslavni manastir.

20.listopad, nedjelja, dan peti

Rano ujutro napušatmo naš hotel u Betlehemu i krećemo prema Nazaretu. Napuštamo pustinjski krajolik i “penjemo se” sjeverozapadno, u područje koje sve više podsjeća na naše mediteraske krajolike, bujne vegetacije i plodne zemlje. U neposrednoj blizini Nazarata, prvo posjećujemo brdo Tabor na kojom se uzdiže Bazilika preobražnja, mjesto na kojem “Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima,,,” (Mt.17) U Nazaretu, našem “baznom logoru” posljednja tri dana našeg hodočašća, dočekuje nas Bazilika navještenja koju franjevci dovršavaju 1969. U prizemlju bazilike nalazi se Špilja navještenja, a iznad nje je crkva u kojoj imamo sv. Misu. Nakon mise i molitve pred špiljom u kojoj je Anđeo Gospodnji navjestio Mariji…, posjećujemo  crkvu sv. Josipa, u neposrednoj blizini bazilike. Crkvu su 1914. izgradili franjevci na mjestu kuće svetog Josipa.

21.listopad, ponedjeljak, dan šesti.

Taj šesti dan našeg hodoćašća bio je posebno emotivan jer je bio dan obnove dvaju zavjeta. Put nas prvo dovodi do Kane Galilejske, do svetišta Prvog Gospodinova čuda, mjesta gdje Isus na svadbi pretvara vodu u vino. U ovoj crkvi imamo našu zajedničku svetu misu, na kojoj trinaest bračnih parova iz naše hodočasničke grupe, obnavljaju svoja ženidbena obećanja. Sljedeće odredište nam je Kafarnaum, ribarski grad u blizini Genezaretskog jezera u kojem je Isus najviše boravio, djelovao i činio brojna čudesna djela. Tu se nalaze ostaci naselja, od kojih neki djelovi datiraju još iz Kristova vremena. Tu su i ostaci Petrove kuće, u kojoj se nakon Kristova uzašašća, okupljaju apostoli. Danas se na nad ti arheološkim iskopinama nalazi crkva. Potom se uspinjemo na malu uzvisinu iznad obala Genezartskog jezera, na Brdo blaženstava. U sredini tog svojevrsnog parka koje brižljivo čuvaju talijanske sestre franjevke, nalazi ze osmerokutna crkva. Mjesto je to na kojem je Isus propovijedao i izgovorio poznati Govor na gori, svoja Blaženstva. Ta Blaženstva su odmah na naki način i nama progovrila, budući nas je tu prvi put nakon šest vrućih dana osvježila kratka kiša. Spuštamo se onda do benediktinskog samostana Crkve umnažanja kruha, mjesta na kojem je Isus nahranio pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribe, a onda i do same obale Genezretskog jezera gdje se nalazi franjevačka crkva Petrova prvenstva. Mjesto je to na kojem, nakon uskrsnuća, Krist pohodi svoje apostole i na kojem Petru tri puta upućuje ono poznato pitanje:” Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me…” I na kraju dana mjesto Isusova krštenja, rijeka Jordan, na kojoj svi zajedno, opet izuzetno dirljivo i emotivno, obnavljamo svoje krsne zavjete.

22.listopada, utorak, dan sedmi i posljednji

U rano jutro napuštamo hotel u Nazaretu i polako krećemo prema domovini. Na putu od Nazareta prema Tel Avivu, prolazimo kroz Haifu veliki, moderni, lučki grad na obali Sredozemnog mora, u kojem u karmelićanskom samostanu Stella maris, u crkvi Gospe Karmelske, ispod čijeg se olatar nalazi pećina u kojoj je boravio prorok Ilija, imamo svetu misu. Produžujemo prema Tel Avivu u kojem obilazimo crkvu Sv.Petra, na uzvisini iznad obale Sredozemnog mora, zatim kratko šetamo okolicom, pa se upućujemo prema aerodromu Ben Gurion, koji nas čeka sa svojim uobičajenim protokolima.. Oko 19 sati tog 22.listopada slijećemo na aerodrom Franjo Tuđman, zahvaljujući u mislima i molitvama Gospodinu na svemu što smo doživjeli i vidjeli, i na ljudima, Berti, Vladi i Mazenu, kojima nas je na našem putu obdario, a koji su s puno ljubavi pomogli da ovo hodoćašče ostane duboko zapisano u našim srcima i dušama.

Bogu hvala!

I na kraju, što ostaje iza svega?

Na put sam krenuo, vjerojatno kao i mnogi drugi, s mnoštvom pitanja su sebi. Jesam li našao odgovore? Naravno da nisam. Bilo bi previše jednostavno. Osim toga, kako je već netko rekao, to da svako pitanje mora dobiti svoj odgovor sotonska je intriga. I zato kako je počelo sa pitanjima, tako i završava. Na svetoj misi posljednjeg dana našeg hodočašća čitano je evanđelje u kojem Isus pita svoje učenike:”Što govore ljudi, tko sam ja?” Ovo putovanje i sve što smo vidjeli, doživjeli i osjetili, pokazalo nam je ono što već znamo. Osoba Isusa Krista centralna je osoba ljudske povijesti. Prvenstveno naravno u onom duhovnom i vjerskom smislu, ali ništa manje i u svakom drugom. Povijesnom, civilizacijskom, pa ako hoćete i političkom smislu. No što bi značile sve te spoznaje da se iza tih spoznaja ne pojavljuje ono suštinsko pitanje. “Što ja kažem, tko si ti Gospodine”?

Tko si ti za mene Gospodine to pokušava otkrivati svaki dan ponovo. Centar mog srca, duha i uma, iskon moje ljudskosti. Gospodine, pomozi mojim pokušajima! Amen!

GALERIJA

Categories: Salezijanci suradnici - USS, Župa Pomoćnice kršćanaTags: ,