Sermons

PRVA KORIZMENA – A

Ljudski život je poput arene u kojoj sam svakodnevno pozvan ispitati gdje sam i koliko sam jak. Naša svakodnevnica je sastavljena od želja i čežnji, misli i odnosa, i preko njih naš neprijatelj radi i djeluje. Napasti ulaze u najdublje dijelove našeg bića i hrani se onim što imamo i jesmo. Napasti ulaze u naš duhovni život jer dotiču naš odnos s Gospodinom.

View Sermon

PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA

Svijet odraslih ne voli mlade ljude i djecu. Svaki dan sve više izlazi na površinu kako se ne snalazi sa zahtjevnim željama i snovima mladenačkih srdaca. Gušimo i uništavamo nadu. Gradimo zgrade, objekte po gradu uništavajući i ono malo zelenih površina koje imamo pretvarajući parkove u igraonice kojima povjeravamo djecu i mlade ili ih izgrađujemo u sobama vlastitog doma. Kupujemo, prodajemo ili poklanjamo najnovije iphone, slušalice tehnologiju i druga čuda kako bi zapali u još veću otuđenost, izolaciju i bolest tehnologiju. Kupujemo im brze automobile, motore kako bi onda tugovali velikim krokodilskim suzama nakon nesreća vikendima navečer. Prodajemo im bombone, cigarete, alkohol ili ih po njih šaljemo, plaćamo tiket u kladionicama pa moraliziramo do koje su ure vani. U petak nakon svete mise glavni komentar u oratoriju je bio, prije tombole, nema ništa za pojesti i popiti. Namjerno nije bilo. Nije problem dvije boce soka il malo kolača. Već zar smo toliko sprženi da nam je Don Bosco postao kolači, grickalice i čaša pića. Zar nam fešta nije i bez toga ? Zašto se onda čudimo vidjevši mlade koji su ne kreativni, zatvoreni, pomalo već starci, sprženi da maštaju neki bolji svijet?

View Sermon

KAJINE, GDJE TI JE BRAT TVOJ?

U moru šarolikih, nekad i sablasnih, jezivih komentara, etiketa, pridjeva i opisa, zvuci rafala zovu i prizivaju u dušu i srce potrebu za tišinom, mukom i osobnim promišljanjem. Umjesto parade zla koja je vladala društvenim medijima gdje smo bez imalo srama slali i dijelili videa i slike stradalih, zaboravljajući kako smo i mi sinovi i kćeri naših majki i očeva, ne razmišljajući da je možda nečija majka dobila sliku, komentar ili video tragedije. Iznad svega bilo je i još uvijek je potrebno na tri dana proglasiti žalost u gradu, zaustaviti predstave, zatvoriti kafiće, okupiti đake u školama i na fakultetima te se jasno i glasno upitati: „Kajine, gdje ti je brat tvoj?“

View Sermon