DANI SALEZIJANSKE DUHOVNOSTI

 Torino, Valdocco. Mjesto odakle se salezijanska svetost počela širiti svijetom na različite načine došla je  natrag na izvor da se „napuni“ novom snagom za daljnji rad. Od Brazila i Nikaragve do indije i Koreje,  tako i iz naše Hrvatske predstavnici salezijanske obitelji našli su se u Torinu na svjetskom danu salezijanske obitelji.  Petoro sretnika, don Damir Stojić, sestra Jelena Kolar,  salezijanski novak Tomislav Šimunović, novakinja Andrea Žiher i Nikola Banovac salezijanac suradnik,  predstavljali su našu provinciju.

Kada pogledamo svijet u kojem živimo, možemo primijetiti kako ljudi sve više gube smisao života. Postaju robovi svakodnevnice, neprestano negdje žure, imaju neke „svoje“ bogove koji su važniji od bilo koje vrijednosti. Nema radosti, nade. Kao da nema boje u njivom životu, već je sve crno i bijelo. Nešto što se može i što se ne može. Svatko žuri za nekim svojim snom, bez zaustavljanja. A opet, ima onih koji se zaustavljaju i gledaju očima punih ljubavi. Daju svome životu boju, a time i svijetu oko sebe. Vjerojatno zato je Vrhovni poglavar salezijanske obitelji ove godine odlučio naglasak staviti na širenje boja, odnosno Ljubavi. Svetost je i za tebe. Kratka, a tako moćna poruka.

Predavanja koja smo imali prilike slušati, bila su poticajna za razmišljanje ali i za akciju. Iz nekoliko predavanja  izdvojiti ću neke  misli koje su mi se usjekle u pamćenje kao vodilje za ovu godinu. „Svetost nije samo za odabrane, nego za sve. „, rekao je Vrhovni poglavar uvodeći nas u cijelu temu. „Isusa je u Jeruzalem doveo magarac. Moramo i mi biti poput magarca i Isusa donositi ljudima. „, istaknuo  je naš don Damir u svome predavanju gdje je između ostaloga spomenuo i neke od projekata koji se rade u Hrvatskoj. Posebno interesantno je bilo predavanje o salezijanskim svetcima. Iskreno, zapeo sam tamo negdje na 15-stak  onih najčešćih koji su najpoznatiji. Zato smo svi pozvani „upoznati ih, moliti im se i imitirati ih, prilagođavajući ih  vremenu u kojem živimo“. Jedna zanimljiva teza koju je izjavio jedan Španjolski profesor može nam biti misao vodilja kod rada na našim projektima. „Svetost nije negdje u centru, nego na periferiji. Ne samo onoj geografskoj, nego i na osobnoj, kulturnoj , emocionalnoj i psihološkoj razini. Moramo izaći iz naših ljudskih okvira  kako bi drugima dali svetost.“ I na kraju meni najupečatljivija izjava jest od jedne mlade djevojke koja je na pitanje što Crkva može učiniti  za mlade odgovorila: „Učite nas voljeti, tako da nas volite! „. Ima li bolje upute svima nama koji radimo sa mladima što nam je zaista raditi.

U svojoj završnoj propovijedi don Angel je istaknuo da Don Bosco nije bio čovjek jednog mjesta zatvoren u Valdocco nego otvoren cijelom svijetu brinući se i imajući osjećaja za njega.  Pobudnica je vodič i prilika da cijelu godinu u svojim zajednicama stvaramo program koji će biti različit, a tako zajednički kao što je i salezijanska obitelj.

Na kraju mogu samo reći da je bila iznimna čast i privilegija biti u Torinu ovih dana. Živjeti salezijansku karizmu tamo odakle je sve počelo. Slušati poticajna predavanja, razmišljati što bi mogli raditi, kako još više i bolje donositi boju ljubavi  u ovaj svijet. Koje poruke sam ja izvukao za sebe, a možda se u njima možete pronaći i vi?

 Počni od sebe, ako daš boju svome životu, počet će se širiti kao neki virus. Ako si ti sretan, lakše ćeš voljeti, a tako ćemo bolje i autentičnije učiti druge voljeti. Obavljaj svoje zadaće sa radošću, budi vjeran u malome kako bi mogao ostati vjeran u velikom. Upoznaj svece, posebno salezijanske i slijedi njihov primjer. Budi „šarena“ boja ovoga svijeta. Jer SVETOST JE I ZA TEBE. 

Categories: Salezijanci suradnici - USS, Salezijanska duhovnost