TAIZE U WROCLAWU

Popularan događaj u Europi nakon Božića zasigurno je susret mladih vjernika na “Taize-u” gdje se svake godine u određenom gradu na poseban i, za mnoge neobičan način, proslavlja Nova godina. Nakon prošlogodišnjeg odlaska u Madrid i pozitivnog iskustva naših animatora, župnik don Ivan Terze odlučio se da i ove godine krenemo na susret prema Poljskoj, ali ovaj put u dvostruko većem broju. Krenuli smo 26. prosinca u 7 sati ujutro mi animatori, ali i naši najbliži prijatelji koje smo pozvali- dva puna autobusa. Udaljenost do Poljske je poprilična pa smo imali nekoliko “stanica” do našega cilja, grada Wroclawa. Prvo odmorište na putovanju bila je Bratislava do koje smo se vozili cijeli dan uz gitaru, društvene igre i kolače koje su pripremile i spakirale s božićnih stolova naše majke. Tamo nas je dočekao salezijanac don Stefan Turansky, pokazao nam centar grada i odveo na večeru u njihov Oratorij gdje smo i prenoćili. Sutradan se nismo dugo zadržavali u Bratislavi, već se uputili prema Beču. Dvije studentice koje žive u Beču pokazale su nam njegovu atraktivnost i zašto se smatra najboljim europskim gradom po svim standardima. “Slučajno” smo doživjeli i žar klasične glazbe zatekavši se u dvorani “Wiener Musikverein” – mjestu održavanja novogodišnjeg koncerta bečke filharmonije. Pojeli smo bečku šniclu i otišli prema Prateru. Mnogi su se pokazali hrabrima i pobjeđivali svoje strahove u avanturističkim vožnjama, dok su pojedinci hrabro čuvali osobne stvari prijateljima. Smirivši želudce, odlazimo napokon noćnom vožnjom prema Wroclawu. Ujutro u Wroclawu naš susret počinje upoznavanjem s važnim tehničkim informacijama i podjelom po grupama. Svaka grupa odlazi u župu u kojoj ih čekaju domaćini i obitelji dobroga srca koje su nam tih dana pružile svoj dom, ali i više od očekivanog. Nakon odmora, sljedeće jutro svaka naša grupa ima zajedničke molitve i radionice s mladima iz raznih država koje je ista ta župa ugostila. Zahvaljujući organizaciji mnogih Poljaka potaknutih Duhom Svetim da ovaj susret prođe što bolje, zaista smo se obogatili čuvši razna iskustva u vjeri i borbi s problemima s kojima se mi mladi susrećemo svakodnevno. Trajna uspomena cijelog susreta mnogima je večernja molitva u velikoj dvorani u kojoj bi se okupili svi sudionici. Zajedno bi pjevali, čitali evanđelje i imali trenutak u tišini. Na Silvestrovo, program u svakoj župi započeo je u 23h bdijenjem. Zajedno smo molili za mir u svijetu sve do početka Nove 2020. godine. Nakon međusobnog čestitanja i prskalica, sudjelovali smo u zabavnom dijelu večeri „Festival naroda“ – najbolji način da upoznamo druge kulture uz tradicionalne pjesme, plesove, narodne nošnje i narodne instrumente. Kada smo zapamtili brojeve tramvaja s kojima možemo doći do centra grada i kada smo kupili wroclawske magnete za frižider, ujutro je bilo vrijeme za pakiranje kufera. Uz zajednički ručak s obiteljima kod kojih smo spavali i uz pokoji „selfie“ za uspomenu, krenuli smo do naših autobusa. Put prema domu „presjekli“ smo noćenjem u Krakowu. Nakon jutarnjeg razgledavanja, vozili smo se prema Budimpešti gdje su nas toplo primili neizbježni salezijanci. U njihovoj crkvi čuvaju se relikvije Svetog Križa pa smo zajedno zahvalili Gospodinu na svim blagoslovima na ovom putovanju – od lijepoga vremena koje nas je pratilo svih dana do novih prijateljstava, osnažene vjere i hrabrosti s kojom ćemo radosnije prihvaćati vlastite križeve. Napokon sva prijeđena kilometraža završila je 4. siječnja rano ujutro. Uz zaštitnike sv. Ivana Pavla II. i sv. Ivana Bosca, stigli smo živi i zdravi i bez izgubljenih dokumenata. Većina nas, čim je izašla iz autobusa, pomislila je na kasicu u koju će se štedjeti i za sljedeći „Taize“ susret u Torinu!

(Paula Vučica)

Categories: Animatori, Događanja u OratorijuTags: , ,