Kamp animatora II. stupnja

Nestrpljivo čekajući da počne kamp, dočekali smo 4.8., dan kada smo krenuli na mladu misu Ivana Širića u Žepču. U subotu u 4 sata ujutro okupili smo se sa našim župljanima kako bismo zajedno proslavili Ivanovu mladu misu. I kako bi nas petero animatora ispratili na kamp, naravno. Kao što rekoh, čekali smo tu nedjelju, taj 5.8. kako bismo vidjeli našu braću i sestre iz drugih Oratorija koje nismo vidjeli dugo. Običaj je da domaćini dočekuju goste, ali ovog puta to smo učinili mi, Splićani.  Napokon je došao taj trenutak kojeg smo dugo iščekivali. Početak našeg kampa koji je započeo na najljepši način, Svetom misom koju je predvodio naš bivši župnik don Mihovil Kurkut. 33 mladih zajedno sa starijim animatorima i salezijancima je krenulo u lov na još jedno lijepo iskustvo. Okupili smo se iz Splita, Rijeke, Zagreba, Žepča i malog mjesta Velika pored Požege. Podijeljeni u četiri skupine imali smo mini Ljetni oratorij. Svako jutro smo iznova imali priliku kroz tjelovježbu pokazati svoj sportski duh, jer istezanje u krevetu više nije IN. Svima najbolji dio dana bila je formativna radionica. Slušajući kratko predavanje i razgovorom u manjim grupama svi smo duhovno rasli. Pa čak i salezijanci kada bi smo ih potakli na razmišljanje o nekim pitanjima kojima nikad nisu pridavali puno pažnje. A kakav je to Ljetni oratorij bez izleta? Drugi dan našeg kampa imali smo iznenađenje. Izlet u Sarajevo. Na putu za Sarajevo stali smo u jedno mirno mjesto, u Kraljevu Sutjesku , gdje smo čuli zanimljivu priču jednog franjevca o samostanu te ga pomno razgledali. Po dolasku u Sarajevo išli smo u Stadlerov dječji dom Egipat. Pitate se otkud Egipat u Sarajevu? SDE je samostan koji zbrinjava djecu bez roditeljske skrbi. Čuli smo i svjedočanstvo jedne mlade djevojke koja je s 15 godina osjetila Božji poziv te je sad na putu da postane časna sestra. Uz sve to, razgledali smo i Sarajevo i naravno pojeli sarajevske ćevape. Sretni, zadovoljni i pomalo umorni vratili smo se u Žepče. A kako su naši salezijanci puni ideja imali su još jedno iznenađenje za nas. Kad smo navečer saznali da se sutra ustajemo u 5 sati ujutro nije nam bilo svejedno. Ali kad su nam rekli da idemo na hodočašće Gospi Konđilskoj u Komušinu osmijesi su nam zasjali na licima. Na samu pomisao da ustajemo u 5 ujutro već smo osjetili umor. Nismo znali ni kako se zovemo. 5 sati pješačenja je prošlo u tren oka uz molitvu, druženje i zabavu. Kad smo stigli imali smo misno slavlje a zatim druženje na livadi. Umorni i pospani stigli smo u Žepče te, vjerovali ili ne, zaigrali odbojku i nogomet.  Kao što rekoh, salezijanci su puni ideja, pa su nas zadnji dan našeg cjelodnevnog druženja odveli na bazene. Svi smo htjeli da taj dan traje vječno. Posljednju večer proveli smo zahvaljujući jedni drugima. Došao je i taj dan. Dan rastanka. Dan kada se svi prisjećamo lijepih trenutaka na kampu. Mnogi su rekli da im je ovo bio najljepši tjedan u godini. A i došao je i taj trenutak. Posljednje riječi upućene prije puta. Pomalo tužni svi smo krenuli u svom pravcu, ali sretni jer smo duhovno narasli i bogatiji za još jedno predivno iskustvo.

Mara Olujić

GALERIJA SLIKA

Categories: Animatori, Događanja u OratorijuTags: , ,